top of page

Poslednje misli časnog Sotirisa od Sparte

  • Страхиња Стојановић (I-2)
  • Jun 7, 2017
  • 1 min read

Moje ime je Sotiris i ja sam ponosni Spartanac. Rođen sam 500 g.p.n.e. Živeo sam za vreme velikog kralja Leonide. Kao malog poslali su me u vojnu školu u kojoj sam obučavan da budem vojnik (hladnokrvni ubica). Kad sam imao 14, ja i moji saborci smo morali da uzmemo sir koji je bio čuvan od strane starijih vojnika. To je bio deo dokazivanja da možemo da ukrademo, kad to situacija zahteva, i prođemo neuhvaćeni. Ja sam jedini prošao test bez i jedne rane, dok su svi ostali bili uhvaćeni ili udareni štapom ili bičem. Sa 18 upao sam u kraljevu ličnu gardu, legendarnih 300. Da bih to uradio morao sam da ubijem roba a da ne budem uhvaćen. 480 g.p.n.e otišao sam u Termopilski klanc gde sam, u moru krvi mojih neprijatelja, i ostavio kosti zajedno sa svojom braćom. Naša vojna formacija falanga ispostavila se vrlo efikasnom. I tog dana, kao i tokom svih prethodnih godnina, sa lakoćom smo sekli neprijateljske redove. Međutim, Kserks je dobio dojavu o tajnom prolazu kroz planine i tokom noći je poslao svoje najjače vojnike (osatak odreda besmrtnih) da nam prođu iza leđa... Tako je meni i mojoj braći došao kraj. Naš čovek, izdajnik, nam je presudio.

コメント


bottom of page